Postavite pitanje

Dragi posetioci ovde možete pročitati i dobiti odgovor na sva vaša pitanja. Ukoliko imate neki problem, ili zelite savet psihologa kliknite ovde da postavite pitanje. Molimo vas da ne postavljate pitanja koja se ticu lekova i doziranja lekova.

U braku sam 20 godina, a muz mi 8 godina radi na terenu (kuci je 2-3 dana u mesecu). Pre 6 meseci sam posumnjala da me je prevario, zbog jedne poruke u telefonu upucene zenskoj osobi, ali pod muskim imenom. Ispricao mi je svoju pricu, za koju sam kasnije saznala da nije istinita. Posle je rekao da je lagao bez razloga, ne zna zasto, ali kune se da me nije prevario. Sto je najgore, ja sam u medjuvremenu dobila kondilome, a on i dalje porice. I sta sad - on ne moze dokazati da nije, a ja da jeste. Ne znam da li i dalje mogu ziveti sa tom neizvesnoscu.

SIFRA:tuzna

Draga TUŽNA i zabrinuta,

crv sumnje radi svoje! Burgija i burgija i na videlo iznosi ono skriveno, najdublje u nama!

Sad je važno kako povratiti poverenje u nekoga kome smo verovali 20 godina! kako razumeti to što se dogodilo-ili samo što se nije dogodilo! Znači da je potreban dug prijateljski i otvoren razgovor: šta se to isprečilo između vas u ovih 20, tj. 8 godina!? Da li ste postali stranci jedan drugome, da li su vam interesovanja različita, da li stvari kojima se smejete i  radujete- iščezle...? Otvorite srce jedan drugom- otiđite negde na večeru ili na izlet, pa se setite svih lepih zajedničkih doživljaja za ovih 20 godina.... a onda STALNO IMAJUĆI NA UMU DA JE PRED VAMA DIVNO LJUDSKO BIĆE KOJE STE VI ODABRALI "ZA DOBRO I ZLO" PREKO PUTA VAS- bez napada, osude, kritike i popovanja-dajte razumevanje za to što je svako slab za neke izazove...i videćete šta će se desiti....

A što se kondiloma tiče, o tome treba da popričate sa doktorom- zajedno!

Veliki pozdrav i puno sreće


09/08/2008
Imam 15.godina!Bila sam sa dečkom iz odeljenja,mnogo smo se woleli!Raskinula sam sa njim,jer je jedno dwa dana bio grozan prema meni...cinican!On i dalje ne može da mi oprosti sto sam ga ostawila,čak se i pomirio sa mnom samo da mi wrati!Ja ga prewiše wolim i ne znam kako da se nosim sa swojom tugom!Upisao je sportsku gimnaziju i ide za beograd,a ja jednostawno ne znam šta ću bez njega!Mislim da mu je još uwek stalo do mene,nego jednostawno ne može da se pomiri sa tim da sam raskinula!Molim za pomoć šta da radim,kako da mu pridjem ponowo!Unapred hwala!

SIFRA:ZALJUBLJENA DEWOJKA

Draga ZALJUBLJENA DEVOJKO,

Vidim taj košmar u tvojoj duši! Ne bi da ga izgubiš, a želiš da bude fin i "normalan" prema tebi!

Vidi, kad je bio ciničan prema tebi- ne znam šta je to bilo. Da li se on tada plašio da ne bude ostavljen? Pa je isprobavao tvoje granice strpljenja i trpljenja? Dobio je "nogu", pa posle po divnom muškom običaju- osvetio se!Sve nesporazum za nesporazumom i nerazumevanje za nerazumevanjem! Možda možeš da pokreneš razgovor iskrenosti i razumevanja- tako što ćeš reći da od njega očekuješ da bude negujući i podržavajući a ne ciničan i osvetoljubiv. zatim da ga pitaš kako zamišlja vašu vezu u budućnosti! Kad budeš čula odgovore- znaćeš na čemu si ! Vredi li  i dalje gajiti ista osećanja prema osobi od koje očekujemo da nam ta ista osećanja uzvrati!

Razgovor , iskren, otvoren- ma kako bolan mogao da bude- jeste lek za sve!

Veliki pozdrav!


04/08/2008
Zdravo,imam 16 godina...Zelela bih da Vas pitam da li prevaru treba oprostitii,mene je decko prevario na jedno vece,kaze da je bio pijan...i ja sam ga tada ostavila...i rekla mu da me je jako razocarao...i sve ostalo... Mislim da mu je zao...i ne znam kako a postupim u ovoj novonastaloj situaciji,koja me svakim danom sve vise zaokupira.. A pored toga,neke moje drugarice su sve to jedva docekale ,,da me zezaju,, i ja to shvatam kao nesto prilicno jadno... Da li mogu da se oslonim na to da ga ipak dobro poznajem,i da li cu ispasti budala ako predjem preko toga?Cula sam da ko jednom oprosti-oprastace ceo zivot... pOZDRAV :)

SIFRA:Lena

Draga Lena, vidim da si veoma povređena! Sa druge strane, ja sam veoma zabrinuta kada vidim na koje muke muke sebe deca stavljaju! Sa 16 godina imati tako burne doživljaje- veoma je isrpljujuće! Nedostaje iskustvo i zrelost nošenja tih problema! Koliko god ti to glupo zvuči! Ali kad te ja pitam šta ćeš staviti na kantar-vagu, da preteža pa da ispadne da si ti centar njegovog sveta!? Za jedno veče dečko zaboravio da ti postojiš!? Šta on čini da bude centar tvoga sveta!?(Napije se i zaboravi ko je kome šta!!!!) Ako sa tim možeš da se nosiš, da o tome ne misliš i da zbog toga ne dižeš hampu kad god se vidite, onda OK. A ako ti pada napamet da ovaj lik nije ONAJ zbog kojeg bi ti kidala živce i osećala se kao poslednja krpa-to mu i saopšti!

Napravi listu: sa leve strane šta je to sve što kod njega ceniš i šta te privlači kod njega, a sa desne strane šta je to sve što ti ne prija i što te povređuje! Pa se preračunaj sama.... Ja ti želim sreću u računu! I još bi ti dodala veliku istinu: jako je teško živeti sa nekim koga voliš, a nisi mu centar sveta(kao što je on tebi)!

Veliki pozdrav!


02/08/2008
Upomoc!!Proslo je par meseci od kada sam imala poslednji kontakt sa deckom koga volim ili sam njime opsednuta,sta god,naime,posle raskida te nase ne bas idealne veze,on je otisao...hm...na jedno mesto...chim je izasao javio se meni,iskoristio me za svoje potrebe i onda je nastavio covek svoj zivot najnormalnije dok sam se ja raspadala...iskreno me zanima sta se desilo sa mojim samopostovanjem,jer ja njega i dalje volim i dalje mu se nadam...On sada ima devojku,kaze da je srecan...sram ga bilo...odakle mu pravo da bude srecan...imam i ja divnog decka,lepo mi je sa njim,ali kada ostanem sama razmisljam o doticnom,mastam,a onda se vratim u realnost i padnem u depresiju,placem po celu noc...a od kada smo raskinuli sve mi je poslo nizbrdo,posvadjala sam se sa najboljom drugaricom zbog njega,pocela da "bezim u frizider" i logichno,ugojila se 10 kilograma od tada,izgubila interesovanje za licni izgled...sve mislim,ne vidi me on,shto bih ja bila lepa...i tako od lepotice postala nizi prosek...emotivno i mentalno sam razorena,svaka posledica moje depresije je uzrok novoj,goroj posledici,upetljala sam se a ne znam da se otpetljam...da li je uopste moguce? Ovo je bilo opsirno,ali ne umem drugacije...hvala vam unapred na odgovoru...dobar savet bi mi dobrodosao...

SIFRA:Prolece_07...

Draga "Proleće 07",

Sve je počelo i završilo se proleća 07? Da li je?!Iz priče vidim da si se predala. Da si se predala i pre roka! Pa se proročanstvo da ćeš biti ostavljena i ostvarilo! Šta sad! Ima jedna narodna: KO ZNA ZAŠTO JE TO DOBRO!Možda se sve desilo tako da ti iz toga nešto naučiš i da budeš jača i mudrija ubuduće!

Kao prvo: naučila si da je potrebno razmišljati uvek pozitivno- i o sebi i o drugima!

Kao drugo: naučila si da se uvek više isplati biti iskren prema sebi i drugima  i ne zadovaljavati se vrapcem u ruci , kad je PTICA NA GRANI ONO ŠTO ŽELIMO SVIM SRCEM!

Šta sad?!Kako si razumela ovo što sam ti rekla?-Ako si razumela da se nisi dovoljno borila za svoju ljubav i da si je unapred osudila na propast, a posle ušla u vezu po principu"daj šta daš"- dobro si razumela! Ali ja ne želim da te grdim, niti da ti popujem! Želim samo da ti kažem da je potrebno da pogledaš duboko u svoju dušu i da kažeš sebi ČEGA SI SE TI UPLAŠILA UKOLIKO BI TA VEZA POTRAJALA I ŠTA JE TO ŠTO TE SPREČAVA DA VERUJEŠ U SEBE I U SVOJE KVALITETE I DA SVAKIM DANOM SIJAŠ SVE LEPŠA I LEOŠA I SAMOUVERENIJA! ODGOVOR ĆE TI DOĆI SAM! Nisi ti neka kukavica! Trenutno si samo malo umorna od preispitavanja sebe i onoga šta je vredno , važno, dobro! Samo napred!  Ko zna zašto je to dobro- šta god nam se dešava!

Veliki pozdrav!


29/07/2008
Zanima me da li, i gde u Beogradu mogu ici na bihejv. terapije? Inace,imam 20 god. i problem ,moji roditelji uvek od detinjstva su bili nepravedni prema meni,ja sam uvek bila na 2. ,posle brata i nikada me ne podrzavaju u stvarima koje se meni svidjaju. Uopste ne mogu da me oraspoloze kada se lose osecam,vec su ti pitanja:pa,sta ti je sada?kada se lose osecam,povucem se u sobu,i to im ne odgovara:pa,ti samo cutis. Zelela sam da upisem neki kreativni kurs,a treba mi njihova pomoc,posto sam student,odgovaraju:sta ce ti ta glupost? Polozila sam voznju,oni mi ne dozvoljavaju d vozim,jer ne vec u napred znaju da ne znam,za mene nikada nema para za brata uvek ima. U kucu se niti svadjamo ,niti smejemo,a za njih je to normalna situacija. Pre tri godine iz gluposti i zbog takve situacije(u prici,prema drugima oni su najbolji roditelji koji su sve pruzili) ja sam popila neke tablete,na srecu to se nije zavrsilo strasno,posto sam istog trenutka otrcala u kupatilo... Ja znam da sam to uradila da bih skrenula paznju i nikada to ne bih ni pomislila sada,ali oni su taj dan kada se to desilo ocajavali,a odmah posle do dana danasnjeg taj dan nisu ni spomenuli i to boli. Ja sam jaka osoba,ali ne stalno,kako da se izborim sa takvom situacijom?

SIFRA:yanny

Draga Yanny,

Za početak: sa tobom je sve sasvim u redu! Ništa nisi drugačija od ostalih, u smislu da ti je potrebno uvažavanje, prihvatanje, cenjenje i DIVLJENJE DRAGIH OSOBA. Svi imamo jednako razvijene te potrebe, samo ono što nas razlikuje jeste način na koji ih možemo zadovoljiti. Neko doživljava da je prihvaćen kada učestvuje u svemu; neko kada je pitan za ono što se i njega tiče...neko...Dakle, kako ko! Ono što bi trebalo da bude savet -jeste da svako treba da kaže čta je to što bi voleo od drugih da doživi kao prihvatanje i uvažavanje; da kaže koja su njegova očekivanja od drugih! To da kaže jasno i precizno! Za početak-od drugih da potraži  da kažu bar jednu stvar koju cene kod njega; čime jesu zadovoljni.  Nažalost, mi često PODRAZUMEVAMO STVARI I NE POKLANJAMO DOVOLJNO PAŽNJE LEPIM GESTOVIMA-POHVALAMA ZA POSTUPAK KOJI CENIMO KOD DRUGOGA. Na taj način ćeš otvoriti put razumevanja između tebe i tvojih roditelja i videti da oni kod tebe prepoznaju i kreativnost i upornost....To će biti polazna tačka da dodaš šta je to što bi ti volela da još oni urade, kako bi se ti osećala uvaženom. Npr. :da sednete svi zajedno(i brat , naravno!) i da svi iznesete svoje mišljenje o nekoj stvari i da ravnopravno diskutujete!To je prilika da se pokrenu mnoge lepe stvari u porodici i da se dese anegdote za pamćenje!

I naravno, kako život čine lepim male stvari- jedna od tih može da bude  zajednički odlazak sa mamom kod pedikira-NA TVOJ PREDLOG; sa tatom u MAXI DISKONT, DIS..(nije mi namera da reklamiram-već odlaženje u kupovinu za kuću...)-šta se može dogoditi?-Jednostavno i tata i mama će se osećati na taj način uvažen, a pohvale za takav provod i postupak biće upućene tebi! I opet će se potvrditi ona stara izreka: DAJ-DOBIĆEŠ! Znači, daš li ti uvažavanje na ovakav divan, spontan način, dobićeš stostruko više tog tako željenog UVAŽAVANJA I CENJENJA!

P.S. Koliko god ti na prvi pogled izgleda da je ovo što sam ti ispričala nemoguće, probaj da sprovedeš u delo! bar iz radoznalosti- a meni za ljubav!

Veliki pozdrav!

 


26/07/2008
Zdravo! Imam 21 god.. Imam problem sa ljubomorom. Cesto prilikom razgovora sa drugaricama osetim ljubomoru , preispitujem sebe da li sam ja zlobna osoba,posto cesto osetim ljubomoru, a ne priznajem ,mada ponekad je ocigledno,to mi zaista smeta i ne znam kako da se izborim sa takvim osecajem. Shvatam da kada sam ja zadovoljna,nisam nimalo ljubomorna,niti zlopamtilo, a cim je obrnuta situacija odmah dolazi do izrazaja ta moja osobina.Zaista se lose osecam zbog toga,a ne shvatam zasto sam i dalje ljubomorna?Cesto se vracam na neke situacije kada me je neko iznervirao,povredio i sl.. Kako da razumem samu sebe?

SIFRA:samonapred

Draga moja "samo- napred",

odbacimo fraze! Počnimo da živimo te lepe velike misli i zaista, živimo tako da gledamo samo napred: kako biti bolji, smireniji, više povezan sa sobom i sa drugima!

Kad nam se desi peh- dajmo razumevanje sebi! Sagledajmo stvar tako  da kažemo: uradili smo tako i tako jer smo imali najbolju nameru i želeli smo... Umesto sebe da grdimo i tako se učvorujemo! Isto tako treba da učinimo i sa drugima, kad urade nešto što nam se ne dopada! da probamo da razumemo potrebu koja je iza tog postupka! Prestanimo da kinjimo i sebe i druge!

Te tako, kada nekome dobro ide i sve mu je "ko po loju" -a nama "krivo" -ustvari, mi bismo da i nama "ko po loju" ide, a ne znamo kako! Eto kako: podelimo radost sa nekim i stvarno uživamo u nečijem uspehu, i DOBRA VILA će se preseliti i kod nas.... To je čarolija! (Videćeš! Uvek uspeva!)

Mi ustvari želimo da budemo sigurni da će sreća biti uvek na našoj strani! A da bi bila, treba da se usredsredimo i mislimo uvek pozitivno! Da verujemo da je sreća na našoj strani! Ako je prepoznajemo kod ljudi koji su sa nama, znači da je samo na tren, na korak od nas samih... Nemojmo je oterati (negativnim mislima, osećanjima koja nas učvoravaju...)

Voli sebe, voli druge!- to je najveća mudrost! I recept za harmoniju sa sobom i celim svetom!

Veliki pozdrav, Valerija


23/07/2008
imam fobiju trosim pare nekontrolisano na rucne satove

SIFRA:tik tak

Dragi/a TIK TAK , nisam razumela od čega imaš fobiju? Od kašnjenja, protoka vremena, ili.....

Bilo bi dobro da znam šta te uznemirava, kad se  osećaš nelagodno. I do kog stepena je to "nelagodno". Da li postoje neki fiziološki pokazatelji da ti je nelagodno u određenoj situaciji, ili ako pomisliš na neku situaciju- pa ti se znoje dlanovi, podrhtavaš, imaš mučninu, vrtoglavicu....ili već ne znam šta!  (Jer  kada govorimo o fobiji, onda bi trebalo imati neku situaciju koja nas inhibira-koči da učinimo nešto...)

A ako se radi o tome da kad god vidiš sat- moraš da ga kupiš, onda možda treba da porazmislimo o prisilnim radnjama.

I za jedno i za drugo postoji lek- tj. terapija. Smatra se da je bihejvior terapija u ovim slučajevima najuspešnija! Volela bih da mi dodaš još neke pokazatelje- šta toi se tačno dešava kako bih mogla bliže da odredim koliko je to ozbiljno! I da li ti stvarno treba terapija ili je dovoljno da se lepo ispričaš sa nekim ko ti je blizak i drag i ko te sigurno voli i prihvata takvog/vu kakav/va si!

Veliki pozdrav! Valerija


14/07/2008
Imam 17 godina.Ljubaomorna sam na jednu drugaricu.Ona jeste ok osoba,ali mi se cini da je ja preuvelicavam,da je vidim kao mnogo pametniju,lepsu i bolju. Ponekad mislim da bi mene neke osobe koje me vole manje volele kada bi upoznale nju. Mada i ja sam dobra osoba,lepa i normalna,i neki ljudi kazu da je sigurno i ona ljubomorna na mene. Inace svima se cini da ona ima veliko samopouzdanje,a u principu lako se odusevljava i veoma je ranjiva,sto me tera da pomislim da se na taj nacin folira. Pomozite mi da se oslobodim ljubomore i da prestanem da se poredim sa njom,i budem iznad situacije.Pozdrav.

SIFRA:Ladyy

Dear Ladyy,

Mnogo stvari si ispričala na jako malo prostora! O sebi si otkrila mnogo značajnih stvari : umeš da pratiš svoj unutrašnji život,; jako dobro sagledavaš šta se u drugima dešava... Ono što treba da znaš jeste da KAD GOD SAGLEDAVAMO TUĐ UNUTRAŠNJI ŽIVOT, MI USTVARI ŽELIMO DA PROVERIMO SEBE - KAKO BISMO MI POSTUPILI U TOJ I TOJ SITUACIJI!!!! TE TAKO, KADA TI KAŽEŠ DA JE TVOJA DUGARICA JAKO SAMOUVERENA- ti si ta koja želi da zna način kako biti tako samouveren, a u isto vreme i osećajan i brižan! Te tako, spojiti brižnost i emotivnost sa stabilnošću- jeste MUDROST , i to je očigledno tvoja drugarica postigla, a da možda nije ni sama svesna toga. Možda bi pomoglo i tebi i njoj, da joj uputiš reči divljenja za to! Da kažeš: divim ti se kako si uvek stabilna i znaš šta želiš, a sa druge strane ne kriješ svoja osećanja ! I ja bih volela da mogu to!- Na tvom mestu , ja bih to iz momenta isprobala! I ja sam radoznala šta će se desiti! Ono što sam sigurna , jeste da ćete biti još više povezane  i da će i ona želeti da ti kaže šta je to što ona ceni kod tebe! A to sve bi vodilo u veće prijateljstvo kroz obostrano razumevanje!

P.S.: Mi , nažalost u kulturološkom miljeu gde jedeni drugima često govorimo šta nam se ne sviđa kod drugoga! Malo hvalimo! Malo se divimo! Po najmanje nekome hoćemo da priznamo uspeh i lepotu, a još manje da zajedno uživamo i slavimo nečiji uspeh! Mislim da je kucnuo čas da se to promeni! Da počnemo jedni drugima da pričamo šta je to što kod njih prepoznajemo, a što bismo voleli i mi da kod sebe razvijemo ( a ne da nas kida  i raskida glupa ljubomora...)

Veliki pozdrav! i HVALA ZA TAKO DIVNO PITANJE! CMOK, Valerija


07/07/2008
moj suprug ne podnosi moju majku,tv

SIFRA:

Draga, uobičajeno je u našoj sredini da se ne podnose tašte, a bogami ni svekrve! Pa što bi vaš muž bio izuzetak!?- Ono čega treba da se setite jeste da njegova netrpeljivost nema veze sa vama i vašom majkom, već sa njim i njegovom netolerancijom na neke stvari. Ne znam kako je stvarno, ali predpostavljam, da i vaša majka, kao i sve majke na svetu, ZNA SVE NAJBOLJE I DA SVAKOG UPUĆUJE ŠTA , KADA I KAKO TREBA DA RADI! naravno da to čini iz najbolje namere, ali to neko može da čuje kao popobvanje , naredbu ili moralisanje.... To sve naravno ne prija i nema razumevanja! Vama je jako teško jer su voljene osobe u pitanju i čini vam se da je situacija bezizlazna! Ne znate kome biste dali za pravo! međutim, ovde niko ne traži sud , već RAZUMEVANJE! Vidim da vi to umete! Možete lepo da porazgovarate nasamo i sa mužem i sa majkom. Da im kažete koliko vam je stalo da se vaši međusobni odnosi ne poremete i da ne želite da budete sudija i ne želite da budete ni na čijoj strani, već želite da čujete i jednu i drugu stranu šta je to od čega strepe i šta je to što žele (majka verovatno strahuje da li je zet dovoljno vredan i da  li može da bude sigurna da on  može da izdržava porodicu, a sa druge strane muž strahuje da će tašta preuzeti komandu i da će vas nahuškati protiv njega- kad već on čini sve što može kako bi bio pravi  otac porodice i dobar domaćin,  a to niko ne vidi i ne ceni.....)Sad vam je već jasno u kom pravcu bi tekao taj razgovor. Tek posle toga  možete svi zajedno da porazgovarate o tome šta jedni kod drugih cenite i volite.... Često zaboravimo da ŽIVOT ČINE MALE STVARI I ZADOVOLJSTVA KOJA NAM HRANE DUŠU....NAJLEPŠE GREJU REČI PODRŠKE I LJUBAVI...

VELIKI POZDRAV I SREĆNO!


06/07/2008
Ja imam 16 godina, a ne radim mnogo poslova. U stvari, skoro nista. Lenja sam otkad sam krenula u skolu. Par puta godisnje operem sudove, nikad ne usisavam, itd. Jako retko idem u prodavnicu. Cesto, kad imam slobodnog vremena, spavam najranije do podne, ali zbog kasnog ustajanja uvek zurim i kasnim kad treba negde da idem. Cesto se svadjam sa majkom zbog toga i posle svadje uvek placem. Mom decku jako smeta moje kasnjenje i ako tako nastavim raskinuce samnom. Jako bih volela da me posavetujete kako da pobedim lenjost.

SIFRA:nina

Draga Nina, već si na pola puta da pobediš svoju lenjost! Prepoznaješ u lenjosti problem i za sebe i za svoju okolinu! Rešila si da se suočiš sa tim! Čestitam!

Ne znam kako si odrasla, ali predpostavljam da su te svi dugo gledali kao malu i nisu ti davali nikakva zaduženja! Nisi pospremala igračke za sobom, svoje odelo, svoje patike, stvari... Nisi sama sebi spremala ništa za jelo... i odjednom: sve sad da radiš sama! A ti nisi sigurna da li to možeš, da li to želiš... Nećeš znati, sve dok ne probaš!!!! A vidim da želiš sama da preuzmeš svoj život u svoje ruke i da upravljaš njime! Da budeš odgovorna! E , pa ako je tako, onda je jednostavno! Samo treba da sedneš i da napraviš plan delovanja za narednih 24 sata! I to da ne bude preterivanje! Ono što možeš da ispoštuješ! Okači raspored na vrata i kad ispuniš sve što si napisala, časti sebe nečim. vožnjom bicikle, sladoledom sa drugaricama.... Izlaskom...

P.S. Umesto da ti drugi pričaju šta sve treba da radiš i da se svađate -ti obavesti druge šta ćeš sve raditi i uraditi- pa da budete svi zadovoljni! Javi mi  kako ide!

Ćao, draga Nina(jako volim devojčice koje se tako zovu!)


01/07/2008


 Следећих 10
Desing&develop InfoBiznis Jagodina

Pocetak   Jagodina Portal   O psihologiji   Postavite pitanje   CV    Forum   Kontakt